VUČICA VIRGINIA

 

Jednoga se dana moja sestra Virginia probudila osjećajući se vučkasto. Ispuštala je vučje zvukove i radila čudne stvari… Kad sam je naslikala, zastenjala je: „Vanessa…nemoj!“ Kad su njezini prijatelji pozvonili na vrata, zarežala je „Nisam kod kuće.“ Svi su se prestrašili i otišli.

Ovim tekstom započinje ova prekrasna slikovnica otkrivajući nam da je djevojčica Virginia u nekom mračnom raspoloženju kada joj se ništa ne da i ništa ne želi. Sve joj smeta. Od boje haljine i zvuka pranja zubi pa sve do pjeva ptica. Njena sestra Vanessa pokušava ju raspoložiti na sve moguće načine… no što god pokušala nikako ne može razveseliti to maglovito stvorenje s vučjim ušima koje viri ispod pokrivača ili nekog drugog kutka ilustracije.

Da letim, otputovala bih na savršeno mjesto. Mjesto s kolačima s kremom i divnim cvijećem i izvrsnim drvećem za penjanje. Bez dosade.

Kako to obično u pričama ali i u stvarnom životu biva, u jednom trenu dolazi do prekretnice. S obzirom da njena sestra nije željela izaći iz kuće, Vanessa uzima svoju opremu za crtanje i počne oslikavati zidove sobe stvarajući tako „savršeno mjesto“  puno cvijeća, leptira, ptica, voća, kolača.. stvarajući tako Bobicvat u njihovom domu. Ubrzo joj se pridružuje i Virginia i zajedno stvaraju to savršeno mjesto u kojem će uživati. I upravo tada možemo vidjeti kako se maglovite vučje uši pretvaraju u mašnicu na vrhu Virginijine glave.

Izgledala je drukčije, pa sam je pitala kako je. „PUNO BOLJE“ rekla je pomalo plaho. „Stvarno se osjećaš bolje?“ upitala sam. „DA.“ Nasmiješila se i primila me za ruku.

Ovoj prekrasnoj slikovnici u početku me privukao naslov jer me odmah asocirao na Virginiu Woolf. I nisam pogriješila – ovo je slikovnica koja aludira na slavnu spisateljicu koja se u životu borila s depresijom i njen odnos sa starijom sestrom Vanessom Bell.  A nakon što sam ju pročitala i uživala u njenim predivnim ilustracijama svidjela mi se još više. Način na koji ova knjiga priča o tom nekom mračnom, vučjem raspoloženju i kako on utječe na ostatak obitelji i prijatelje osobe koja od njega pati je toliko poseban… ni najmanje ga ne umanjuje ali ni ne preplavljuje djecu. Ima savršeno pogođen balans. Odrasli znaju da je Virginia patila od depresije ali za djecu jednostavno ima jako, jako loš dan. I tu je još jedan plus u slikovnici jer šalje onu pozitivnu poruku – ma koliko dan bio loš, ne trebamo ljude odgurivati od sebe, upravo oni nam mogu pomoći da se naposlijetku osjećamo puno puno bolje.

                                  

DOB: 5+

Uvez: tvrdi

Autorica: Kyo Maclear

Ilustracije: Isabelle Arsenault

Prijevod: Milena Benini

Izdavač i cijena: Planet Zoe, 2020. – 99,00kn