MIRNO LEŽI KAMEN TAJ
Već na prvo listanje, ova slikovnica svidjela mi se zbog svojih ilustracija. Mislim da su zaista posebne i da je ovo jedna od onih slikovnica koje se mogu „čitati“ i bez teksta. Druga stvar koja mi se svidjela je to što listajući slikovnicu zaista možete osjetiti koliko autor voli prirodu i kako ju zaista gleda, osjeća. Mislim kako nije baš tako lagano napraviti ovako lijepu slikovnicu o kamenu. Kamen je u ovoj priči uvijek isti i uvijek na istom mjestu, ali je uvijek drugačiji i ima drugačiju svrhu... nekada je malen, nekada velik, nekada služi kao zaklon a ponekada kao mjesto za odmor, sve ovisi o perspektivi onih koji oko ili na njemu žive... Mirno leži kamen taj među travom, zemljom i vodom, takav kakav oduvijek jest, odavno na mjestu tom. Godinama, kroz godišnja doba i vremenske prilike on je uvijek na istom mjestu, isti ali uvijek pomalo drugačiji. Svako biće koje se susrelo s kamenom ima svoj doživljaj i priču.. i to me odmah asociralo na nas ljude, kako i mi, svi imamo svoj
