SVJETLUCAVA RIJEKA
Neko davno, dok je svijet još bio sasvim mlad, a zvijezde se izbrojati mogle postojala je Svjetlucava rijeka. Rijeka je potekla s najvećeg vrha planine na koju se ljudska noga nikada nije popela. Ni neće. Ponekad su vrhovi planina skriveni u oblacima kako bi se dobre vile i vilinski patuljci imali gdje odmarati. Skriveni da ih se ne ometa dok ljubav predu i nečujno je svijetom posipaju. Svjetlucava rijeka nije bila poput drugim rijeka, potoka, mora i jezera.. ona je bila čarobna u trenucima svitanja dana… i na tome su joj svi zavidjeli. Upravo zbog toga svi su je izbjegavali – jer nisu razumjeli njenu posebnost i moć a svi su ju željeli za sebe. Ako bi se netko baš tada u Rijeci ogledao, duša mu je postajala veća, srce čistije, a najveća želja bi mu se ostvarila. Kažu da to mogu samo djeca. Zbog tuđe zavisti Svjetlucava rijeka bila je jako tužna i poželjela je biti obična, biti jednaka kao i drugi. No vulkan iz stijena planine s koje je potekla jako se razljutio kada je čuo za njen
