NIŠTA STRAŠNO
Priča počinje na dječjem terenu.
Vidimo malu priliku snenu.
Gasi se svjetlo.
Pali se mrak.
Te večeri kod kuće, Malog Straha
strašna pitanja muče.
„Mama, što to znači noćna mora?“
„Ono što se noću mora. A sad na
plašenje!“
„Plašenja me malo strah.“
„Nemoj biti tako plah.“
„Ne znam što me tamo čeka“, tiho
kaže Mali Strah.
„Ništa strašno. Preplašit ćeš
jednog dječaka koji se već boji mraka.“
„A kako ću do njega doć? Ništa se
ne vidi, vani je noć.“
I mama mu otkrije riječ čarobnu. Samo
treba reći BU.
BU!
I tako
Mali Strah dolazi u sobu dječaka s početka priče i oni ubrzo otkrivaju da
zapravo jedan drugoga ne plaše i da bi mogli biti jedno drugom prijatelji.
Moram biti iskrena da me ova slikovnica zaista oduševila. I moje klince također. Iako je priča krenula pomalo neobično i neočekivano, cjelokupni dojam je odličan. Jer svi se zapravo nečega boje koliko god to željeli ili ne željeli priznati. Osim ilustracija, koje smo morali dugo dugo promatrati zbog neobičnih likova, imenovati strahove i smišljati neke svoje, jako mi se svidjela i rima u slikovnici to jest, igra riječima koja daje neku posebnu čar. Vjerujte mi ovo je priča u kojoj će uživati i mlađi i stariji i vrlo brzo ćete shvatiti kako ona uopće nije strašna. Dapače, vrlo je simpatična i divna. Svakako ju pročitajte.
U strašnoj
školi učiteljice Fobije, strahovi mali uče sve što ne mogu naučiti kod kuće.
Nakon što usavrše strašnu aBUcedu, svladat će po redu i druga strašna znanja,
izaći puni strahopouzdanja. Strašne vještine dić' će u visine, da djetetu
svakom hrabrost odmah mine.
.
Autorice:
Ivana Đula, Milica Sinkauz
Ilustracije:
Dominik Vuković
Izdavač:
Nakladnička kuća Bodoni
Primjedbe