Gospodin NJOKIĆ I JEDRENJAK


Slikovnica koja mi je zapela za oko čim sam ju vidjela definitivno je gospodin Njokić. Prvo su me oduševile prekrasne ilustracije, a zatim i krasan tekst i poruka priče. A priča ide ovako..

U sjeni jedne moćne planine stoji jedna velika bijela kuća – kuća gospodina Njokića koja izvana izgleda vrlo lijepo i uredno. No čim uđete u ovu lijepu kuću vidjeti da je njena unutrašnjost u velikoj suprotnosti.. naime njen stanar gospodin Njokić, vjeruje kako je bolje imati nego nemati i čuvati sve i svašta. Gomila hrpe i hrpe beskorisnih predmeta.


U stakleni kredenc jedva su stale pozlaćene šalice. U ormarima je bilo toliko odjeće za svako godišnje doba da je njezin vlasnik već odavna zaboravio gdje je što. Budući da ništa nije mogao pronaći, stalno je kupovao nove kape, vestine, jakne, tenisice i elegantne cipele iako nikada nikome nije išao u posjet.

U njegovom dvorištu nalazio se jedrenjak,   a s obzirom da gospodin Njokić više nije mogao ni kretati se vlastitom kućom od količine stvari, odlučio ih je prenijeti u jedrenjak. No u jednom trenutku započela je jaka kiša a gospodin Njokić ostao je u jedrenjaku jer se nikako nije želio smočiti. Kiša je padala i padala sve dok voda nije nabujala toliko jako da je jedrenjak počeo ploviti.  Gospodin Njokić nije ništa primijetio jer je za to vrijeme čitao neku knjigu, a kada je napokon podigao pogled, već su bili daleko od njegove kuće. Nije mu to bilo žao jer je shvatio da se može kretati, ne samo ploviti nego i hodati po brodu u kojem nije uspio natrpati previše stvari. Imao je taman koliko mu treba. Uskoro se na njegovu brodu nađe i gospođa Margareta i neke životinje te zajedno pristanu na kopno..

Plaža na kojoj su se našli vjerojatno je nekada bila prekrasna – baš kao što se plaže prikazuju na fotografijama turističkih agencija – prazna i čista, sa sitnim rakovima i školjkama koje su valovi izbacili na pijesak. No sada je bila prekrivena smećem..

Gospodina Njokić i Margareta prvo počiste plažu, a zatim se vrate u Njokićevu kuću te počiste i nju. Rasprodali su hrpu Njokićevih stvari i on je osjetio veliko olakšanje. Napokon je shvatio da za sreću nije potrebna gomila i gomila nepotrebnih stvari, jer su on i Margareta vremenom počeli svoju strast za čišćenjem   prenositi i na druge.

Slikovnica Gospodin Njokić i jedrenjak, jako nam se svidjela. Osim što ju krase preslatke, vrlo simpatične ilustracije, sama priča i poruka koju nosi je divna. Nakon čitanja s klincima sam razgovarala o količini stvari koje imamo, koliko je zapravo nepotrebno gomilati stvari ao tome koliko je važno brinuti za okoliš pa tako i dom u kojem živimo. Održavati ga čistim, urednim i nenatrpanim. Zaista lijepa priča s mnoštvom tema za razgovor i savjetujemo vam da što prije pročitate.


Autorica: Anna Onichimowska

Ilustracije: Natalia Jablonska

Prijevod: Marta Agičić

Izdanje: Ibis grafika, 2024.

Primjedbe

Popularni postovi