JEDAN SAVRŠENO OBIČAN DAN
Jedan savršeno običan dan slikovnica je koja se čim sam ju
prvi puta pročitala našla među slikovnicama koje su mi posebne. Neke slikovnice
jednostavno imaju u sebi ono nešto u što se odmah zaljubljujem i zbog toga mi
postaju jaako drage.
Predivne ilustracije očarale su me svojom jednostavnošću i
time što u njima prevladavaju neke tamne boje koje su u kontrastu s ovom
kričavom narančastom i tako lijepo idu skupa da naprosto uživam promatrajući
ih. Ne čudi me što je upravo ova slikovnica 2017. uvrštena među 10 najbolje
ilustriranih slikovnica prema New York Timesu i New York Public Library. A
postala je i ponosna vlasnica nagrade Golden Medal for Original Art njujorškog
udruženja ilustratora. A priča.. i ona je predivna..
Odmah sam otišla pogledati stranicu ove autorice i
iznenadila se vidjevši koliko je slikovnica objavila. Posebno su mi za oko
zapele dvije (stavljam vam njihove slike na kraj teksta) i zaista se nadam da
će nam Znanje omogućiti čitanje još koje njene slikovnici na hrvatskom. Ako i
vi želite zaviriti na njenu stranicu ovdje vam stavljam link – BeatriceAlemagna.
Ova priča započinje prizorom dolaska majke i djeteta u jednu
kuću za odmor jednog kišnog dana. Dječak nam počinje pričati svoju priču kako
majka vrijeme provodi pišući u tišini, a on svoje vrijeme koristi igrajući
igrice i razmišljajući što bi sve mogao raditi s ocem da je on ovdje.
Svaki dan mama je u tišini pisala, a ja sam tamanio
Marsovce. Točnije, satima sam pritiskao gumb i mislio na oca, na sve što bi mi
pokazao vani, s osmijehom na licu.
U jednom trenutku majka odlučuje kako je dosta igranja
igrica te ju oduzima djetetu i tjera ga van. On potajno ipak uzima igricu i
izlazi. Vani pada kiša i na izlasku iz kuče dječakov izraz lica odaje
svojevrsnu žalost jer mora izaći u dosadan, blatni vrt. No, dok mu se kiša
slijevala niz vrat on se pušta niz brijeg i dolazi do bare iz koje viri kamenje
oblo baš poput glava njegovih Marsovaca. I tada se događa nešto strašno! Igrica
mu je upala u vodu…
I što ću sad bez svoje igrice?
Kapi kiše udarale su me po leđima poput kamenja.
Bio sam stablo srušeno u oluji.
I tada, iako tužan zbog svoje igrice, dječak kreće u veliko
istraživanje prirode i naprosto uživa u tome. Puževi, gljive, sjemenke, zrnca,
koštice, grumenje, korijenje, bobice, zrake sunca, kukci i ptice postali su
puno zanimljiviji i zabavniji. Dječak je otkrio koliko priroda nudi samo ako ju
zaista pogledamo.
Kući se vratio pokisao ali sretan. I pogledavši se u
ogledalu vidio je osmijeh svoga oca. Na kraju priče, suh i čist, dječak je
majci poželio ispričati što je sve vidio i doživio. Ali na kraju priče uživao
je s majkom u tišini i kakau, onoj ugodnoj tišini koja nam govori toliko toga.
Ali samo smo se gledali.
Gledali i udisali miris vruće čokolade pred nama.
Samo to.
Tog čudesnog, nevjerojatnog, običnog dana.
DOB: 5+
Uvez: tvrdi
Broj stranica: 37
Izdavač i cijena: Znanje, Zagreb 2019. - 99,00kn
Autorica i ilustratorica: Beatrice Alemagna
Prijevod: Mirna Šimat
Naslov izvornika: UN GRAND JOUR DE RIEN
Primjedbe