Intervju s Andom Bukvić
Unazad nekoliko mjeseci surfajući Facebook nabasala sam na
blog U novoroditeljskom žanru i kako sam i sama u to vrijeme postala majka i
cijelo to roditeljsko iskustvo mi je bilo novo, odmah me privukao naziv bloga i
sa zanimanjem sam otkrila vrlo interesantan svijet autorice bloga Ande Bukvić.
S obzirom sam postala redoviti pratitelj njenog bloga, na koji vrlo rado
zalazim i tamo pronalazim razne zanimljive informacije o knjigama, događanjima,
ali i isječke života s uvijek duhovitim kometarima, poželjela sam s njom
porazgovarati o poslu kojim se Anda bavi, a meni osobno je vrlo zanimljiv –
prevođenju slikovnica. Stoga vam danas predstavljam gospođu Andu Bukvić!
photo by: Borko Vukosav |
Par riječi o meni:
Čitanje
i jezike volim oduvijek, tako da me čista ljubav odvela na studij na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Studirala sam anglistiku i germanistiku, a
doktorirala komparativnu književnost, s temom ženskih dnevnika u njemačkoj
književnosti 19. stoljeća. Prevoditi sam počela potkraj diplomskog studija,
razne teorijske i književne tekstove za časopise, a onda sam počela raditi kao
vanjska suradnica-prevoditeljica na Hrvatskoj radioteleviziji, s kojom
surađujem i danas. Prevodim serije, filmove, dokumentarce, a bavim se i usmenim
prevođenjem. Ozbiljno bavljenje književnim prevođenjem došlo je na kraju,
stjecanjem raznolikih znanja i iskustava. Tako i treba biti, ja mislim, jer
književni prijevod velika je odgovornost, a jednom prevedene knjige zauvijek
ostaju, posebno na malim tržištima kao što je naše, tako da to nikako nije
teren na kojem bi se trebale brusiti jezične i prijevodne vještine.
Recite nam kako izgleda
sam proces prevođenja? Tko odlučuje, predlaže i kako se biraju knjige koje će
se prevesti na hrvatski jezik?
Prevedena
knjiga do hrvatskog čitateljstva uglavnom dolazi inicijativom urednika i
članova timova u nakladničkim kućama, ali nerijetko se dogodi i da su
prevoditelji/ce oni koji sugeriraju zanimljive naslove. Ja sam dosad uglavnom
primala sugestije od nakladnika s kojima radim, ali u zadnje vrijeme i sama
predlažem naslove, posebno kada je riječ o slikovnicama, budući da imam dobar
pregled i domaće i strane produkcije. Često pišem prikaze i književne kritike
slikovnica koje objavljujem na raznim portalima i na svome blogu, U
novoroditeljskom žanru.
Kako izgleda sam proces
prevođenja i postoje li jezične teškoće?
Sam
postupak prevođenja je dug, spor i iznimno slojevit. Prevoditelji su u prvom
redu pomni čitatelji, i knjigu čitaju onoliko puta koliko je potrebno da joj
uđu u dušu – u svako slovo, interpunkcijski znak i između redova. Kad prevodim
slikovnice i knjige za djecu, onda ta iščitavanja radim sa svojom djecom – oni
znaju što mama radi i od početka ih najviše što mogu uključujem u svoj posao
jer dosta radim od doma, tako da se trudim da što prije shvate da to što sam
stalno tu ne znači i da sam stalno dostupna. Jako su sretni kad doma dođe nova
slikovnica pa je najprije listamo i čitamo u engleskom ili njemačkom originalu,
a onda im je ja ad hoc prevodim.
Naravno, to radim petsto puta, ali to je za proces prevođenja jako dobro jer nikad
vam sve dobre ideje ne padnu odjedanput na pamet. Osim toga, imam priliku čuti
kako to sve zvuči naglas i kako djeca na to reagiraju, što je iznimno bitno, a
jako zanemareno kad se radi o prevođenju slikovnica i knjiga za djecu.
photo by: Petra Belc |
Glavni
problemi posla književnih prevoditelja su nevidljivost i potplaćenost – i
mislim da drugo proizlazi iz prvoga. Prevedeni naslovi uđu u hrvatsku
književnost jer su na hrvatskom, i više se ne govori o tome da su nekad bili na
nekom drugom jeziku, i da je netko morao uložiti puno znanja i iskustva,
vremena i truda da se one materijaliziraju u hrvatskom jeziku. Nakladnici
biraju naslove i preuzimaju financijski rizik, ali ne bismo im imali na čemu
reći Hvala! – u oduševljenim postovima po društvenim mrežama – da nije
prevoditelja. I to ne smijemo zaboravljati.
Loše
je, dakle, što su prevoditelji jako malo prisutni u medijskom diskursu, i još
je lošije što ne možemo od toga posla živjeti. A dobro je - sve ostalo. Divno
je živjeti u tekstu: uđete, zatvorite vrata i ugodno se smjestite sve dok vas
život ne izvuče. Pa se onda uvučete opet, i sve tako.
Što trenutno prevodite?
Upravo
sam prevela Priče za laku noć za mlade buntovnice 2, i odličnu slikovnicu Priče
iz cijeloga svijeta, oboje za Znanje. Prije toga sam završila zahtjevan, ali
izvrstan roman irske autorice Eimear McBride „Manji smo boemi“. Trenutačno
radim na odličnoj novoj knjizi Jespera Juula koju će objaviti Harfa, pod radnim
naslovom: „Ostati u ljubavi, ili zašto obitelji trebaju roditelje koji se više
brinu za sebe.“
photo by: Petra Belc |
Što volite čitati i
kako izgleda vaš ritual čitanja?
Moje
osobne čitateljske preferencije mijenjaju se u skladu s mojim godinama i životnim
fazama. Od literature za, uvjetno rečeno, odrasle, trenutačno iznova otkrivam
poeziju i eksperimentalnu prozu, sve što se igra jezikom i obrće perspektive.
Slikovnice čitam stalno. Knjige su mi u ruci dok hodam ulicom, kad kuham i dok
perem zube – ovo zadnje obično traje prekratko pa onda sjednem na košaru za veš
da pročitam tih par zadnji stranica za taj dan. Takozvani kutak za čitanje
uvijek mi prekrasno izgleda na lifestyle blogu i u katalogu, ali previše sam
isprepletena sa svojim knjigama da ih mogla strpati u bilo kakve okvire.
Otkad sam zagazila u slikovnički
svijet, otkrila sam da je riječ o pravom kabinetu čuda, i teško mi je izdvojiti
neki naslov. Ipak, neka to budu Fantastične
leteće knjige gospodina Morrisa Lessmorea, a i Velika tvornica riječi uvijek mi iznova (tj. opet!) navuče osmijeh
na lice. I volim Šporkog Špira i
neposlušnu Tonku, naše Olje Savičević Ivančević i Svjetlana Junakovića.
Poruka za čitatelje:
Poruka
za čitatelje? Čitajte puno, ali nikada pasivno – uvijek se pitajte otkud taj
tekst sad tu, iz kojega je izvora potekao, zašto i kako nam je došao, i što
ćemo sada s njim. I naučite i svoju djecu da postavljaju ista pitanja.
Evo ga, nadam se da ste
jednako kao i ja otkrili nešto novo o svijetu knjiga i slikovnica.
Ovdje vam stavljam linkove
na blog, fejs i instagram stranice Ande Bukvić - zavirite! Sigurno će vam se
svidjeti! J
blog : U novoroditeljskom žanru
facebook : U novoroditeljskom žanru
instagram: U novoroditeljskom žanru
Primjedbe