Intervju s Andom Bukvić


Unazad nekoliko mjeseci surfajući Facebook nabasala sam na blog U novoroditeljskom žanru i kako sam i sama u to vrijeme postala majka i cijelo to roditeljsko iskustvo mi je bilo novo, odmah me privukao naziv bloga i sa zanimanjem sam otkrila vrlo interesantan svijet autorice bloga Ande Bukvić. S obzirom sam postala redoviti pratitelj njenog bloga, na koji vrlo rado zalazim i tamo pronalazim razne zanimljive informacije o knjigama, događanjima, ali i isječke života s uvijek duhovitim kometarima, poželjela sam s njom porazgovarati o poslu kojim se Anda bavi, a meni osobno je vrlo zanimljiv – prevođenju slikovnica. Stoga vam danas predstavljam gospođu Andu Bukvić!

photo by: Borko Vukosav
Par riječi o meni:

Čitanje i jezike volim oduvijek, tako da me čista ljubav odvela na studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Studirala sam anglistiku i germanistiku, a doktorirala komparativnu književnost, s temom ženskih dnevnika u njemačkoj književnosti 19. stoljeća. Prevoditi sam počela potkraj diplomskog studija, razne teorijske i književne tekstove za časopise, a onda sam počela raditi kao vanjska suradnica-prevoditeljica na Hrvatskoj radioteleviziji, s kojom surađujem i danas. Prevodim serije, filmove, dokumentarce, a bavim se i usmenim prevođenjem. Ozbiljno bavljenje književnim prevođenjem došlo je na kraju, stjecanjem raznolikih znanja i iskustava. Tako i treba biti, ja mislim, jer književni prijevod velika je odgovornost, a jednom prevedene knjige zauvijek ostaju, posebno na malim tržištima kao što je naše, tako da to nikako nije teren na kojem bi se trebale brusiti jezične i prijevodne vještine.

Recite nam kako izgleda sam proces prevođenja? Tko odlučuje, predlaže i kako se biraju knjige koje će se prevesti na hrvatski jezik?

Prevedena knjiga do hrvatskog čitateljstva uglavnom dolazi inicijativom urednika i članova timova u nakladničkim kućama, ali nerijetko se dogodi i da su prevoditelji/ce oni koji sugeriraju zanimljive naslove. Ja sam dosad uglavnom primala sugestije od nakladnika s kojima radim, ali u zadnje vrijeme i sama predlažem naslove, posebno kada je riječ o slikovnicama, budući da imam dobar pregled i domaće i strane produkcije. Često pišem prikaze i književne kritike slikovnica koje objavljujem na raznim portalima i na svome blogu, U novoroditeljskom žanru.

Kako izgleda sam proces prevođenja i postoje li jezične teškoće?

Sam postupak prevođenja je dug, spor i iznimno slojevit. Prevoditelji su u prvom redu pomni čitatelji, i knjigu čitaju onoliko puta koliko je potrebno da joj uđu u dušu – u svako slovo, interpunkcijski znak i između redova. Kad prevodim slikovnice i knjige za djecu, onda ta iščitavanja radim sa svojom djecom – oni znaju što mama radi i od početka ih najviše što mogu uključujem u svoj posao jer dosta radim od doma, tako da se trudim da što prije shvate da to što sam stalno tu ne znači i da sam stalno dostupna. Jako su sretni kad doma dođe nova slikovnica pa je najprije listamo i čitamo u engleskom ili njemačkom originalu, a onda im je ja ad hoc prevodim. Naravno, to radim petsto puta, ali to je za proces prevođenja jako dobro jer nikad vam sve dobre ideje ne padnu odjedanput na pamet. Osim toga, imam priliku čuti kako to sve zvuči naglas i kako djeca na to reagiraju, što je iznimno bitno, a jako zanemareno kad se radi o prevođenju slikovnica i knjiga za djecu.

photo by: Petra Belc

 Koji su glavni problemi, a koje dobre strane s kojima se susrećete u svom poslu?

Glavni problemi posla književnih prevoditelja su nevidljivost i potplaćenost – i mislim da drugo proizlazi iz prvoga. Prevedeni naslovi uđu u hrvatsku književnost jer su na hrvatskom, i više se ne govori o tome da su nekad bili na nekom drugom jeziku, i da je netko morao uložiti puno znanja i iskustva, vremena i truda da se one materijaliziraju u hrvatskom jeziku. Nakladnici biraju naslove i preuzimaju financijski rizik, ali ne bismo im imali na čemu reći Hvala! – u oduševljenim postovima po društvenim mrežama – da nije prevoditelja. I to ne smijemo zaboravljati.
Loše je, dakle, što su prevoditelji jako malo prisutni u medijskom diskursu, i još je lošije što ne možemo od toga posla živjeti. A dobro je - sve ostalo. Divno je živjeti u tekstu: uđete, zatvorite vrata i ugodno se smjestite sve dok vas život ne izvuče. Pa se onda uvučete opet, i sve tako.

Što trenutno prevodite?

Upravo sam prevela Priče za laku noć za mlade buntovnice 2, i odličnu slikovnicu Priče iz cijeloga svijeta, oboje za Znanje. Prije toga sam završila zahtjevan, ali izvrstan roman irske autorice Eimear McBride „Manji smo boemi“. Trenutačno radim na odličnoj novoj knjizi Jespera Juula koju će objaviti Harfa, pod radnim naslovom: „Ostati u ljubavi, ili zašto obitelji trebaju roditelje koji se više brinu za sebe.“


photo by: Petra Belc

Što volite čitati i kako izgleda vaš ritual čitanja?

Moje osobne čitateljske preferencije mijenjaju se u skladu s mojim godinama i životnim fazama. Od literature za, uvjetno rečeno, odrasle, trenutačno iznova otkrivam poeziju i eksperimentalnu prozu, sve što se igra jezikom i obrće perspektive. Slikovnice čitam stalno. Knjige su mi u ruci dok hodam ulicom, kad kuham i dok perem zube – ovo zadnje obično traje prekratko pa onda sjednem na košaru za veš da pročitam tih par zadnji stranica za taj dan. Takozvani kutak za čitanje uvijek mi prekrasno izgleda na lifestyle blogu i u katalogu, ali previše sam isprepletena sa svojim knjigama da ih mogla strpati u bilo kakve okvire.

 Vaše najdraže slikovnice?


Otkad sam zagazila u slikovnički svijet, otkrila sam da je riječ o pravom kabinetu čuda, i teško mi je izdvojiti neki naslov. Ipak, neka to budu Fantastične leteće knjige gospodina Morrisa Lessmorea, a i Velika tvornica riječi uvijek mi iznova (tj. opet!) navuče osmijeh na lice. I volim Šporkog Špira i neposlušnu Tonku, naše Olje Savičević Ivančević i Svjetlana Junakovića.

Poruka za čitatelje:

Poruka za čitatelje? Čitajte puno, ali nikada pasivno – uvijek se pitajte otkud taj tekst sad tu, iz kojega je izvora potekao, zašto i kako nam je došao, i što ćemo sada s njim. I naučite i svoju djecu da postavljaju ista pitanja.

Evo ga, nadam se da ste jednako kao i ja otkrili nešto novo o svijetu knjiga i slikovnica.
Ovdje vam stavljam linkove na blog, fejs i instagram stranice Ande Bukvić - zavirite! Sigurno će vam se svidjeti! J


blog : U novoroditeljskom žanru
facebook : U novoroditeljskom žanru
instagram: U novoroditeljskom žanru

Primjedbe

Popularni postovi