RIBE NA DRVEĆU

 

Slikovnica vrlo zanimljivog naslova morala se čitati čim je stigla u naš dom. Ribe na drveću priča je o jednom dječaku Juri koji je doživio da jedan sasvim običan utorak proveden kod kuće, bude sve samo ne običan. Umjesto da uz doručak koji mu je pripremila baka uživa u gledanju crtića o zmajevima, nakon čega bi uslijedilo slaganje maketa brodova ili aviona te odlazak na igralište što je bilo sasvim normalno i obično, Jure je tog utorka još u krevetu doživio pravo iznenađenje. I to znate od koga? Njegova jastuka. Da, da, njegov jastuk, sasvim običan jastuk za spavanje, postao je jastuk koji priča. Jure nije mogao vjerovati.

„Hajde, Jure, na noge lagane!“ začuo se žustri glas. Ne, to nije bio mamin glas, ona je zasigurno već otišla na posao. Još je manje vjerojatno da je to bio bakin glas. Otvorio je oči. Pokraj njega nije bilo nikoga. Neobičan san, zaključio je. „Nikakav san, Jure, to sam ja, tvoj Jastuk!“ odlučno je rekao glas. Jure je u trenu iskočio iz kreveta, pao na pod i vrisnuo iz sveg glasa: „Aaaaaa…što je sad ovo?“ „Smiri se, Jure. Kao prvo neću ti ništa. Kao drugo, to sam ja, tvoj Jastuk, isti onaj koji ti svake noći miluje lice!“

Jastuk mu se naime, obratio iz jednog vrlo važnog razloga – on, i ostali predmeti u kući dogovorili su se jednom tjedno razgovarati s Jurom i reći mu sve ono što ih muči. Tako su se Juri obratili ne samo Jastuk nego i Dječja Četkica (koja je bila pomalo zlobna), Sa Slike Curica (simpatična, radoznala djevojčica), Čaša (uglađena dama), Mliječna Čokolada, Kiseli Krastavac i Zavjesa. Svaki od ovih predmeta imali su svoju priču, osobnost i želje. Bilo je vrlo zabavno čitati o tome kako oni vide svoje uloge i što ih sve tišti.

I tako dok je Jure razgovarao sa svima njima iz novina je ispala jedna rečenica i sasvim se pomiješala. Jure ju je nakon nekog vremena uspio složiti i zalijepiti sve dijelove – „Tko nije naučio gledati nebo u potoku, ne zna što su ribe na drveću.“. Jako ga je mučila ta rečenica jer nije znao što znači.. no nakon nekog vremena se ipak dosjetio.

Ova priča podsjeća nas koliko puta prolazimo pored nekih stvari i uopće ih ne primjećujemo. A upravo je u tome poanta, uživati u sitnicama, onim jednostavnim stvarima koje nas okružuju. Samo ih treba doživjeti…

Ovu lijepu knjigu svakako pročitajte, uživajte u njenim ilustracijama i mislima koje će vas vjerujem, pratiti još dugo nakon što ju pročitate.

Ovaj roman pretvoren je i u video uradak koji možete pogledati OVDJE.

Uživajte!

DOB: 6+

meki uvez, 80.str

Autorica: Lana Roje Miličević

Ilustracije: Hana Lukas Midžić

Izdavač i cijena: Iris Illyrica, 2021. – 100,00