MOJA BAKA NE ZNA TKO SAM

Moja baka Zrinka uvijek bi svemu rekla: „Može!“ Kampirale smo i planinarile, trčale i vozile bicikl, plivale u najdubljem moru. Gradile smo tajna skrovišta i izrađivale kućice za kukce od kutija za cipele. Plela je vunene đempere prema idejama iz moje glave, stvarale smo igračke od čašica za jogurt, organizirale lutkarske predstave u njezinu vrtu. Putovale smo vlakom, zrakoplovom, brodom. Crtale smo stripove, čitale novine, pisale priče. Ništa nije bilo nemoguće! Moja je baka sve znala i mogla.

Na samom početku ove slikovnice koja me privukla svojim naslovom i nekom „ozbiljnošću“ kojom odiše sama naslovnica. Krenuvši čitati za oko su mi odmah zapele prekrasne ilustracije koje nam odmah pokazuju kako su se unuka i baka dobro zabavljale. Podloga ilustracije je bijela, a same ilustracije vedre i morate im se osmjehnuti, a onda, samo koju stranicu dalje, tama. Razbijena šalica na podu i rečenica „Dok jednoga dana više nije.“ Rečenica koja me rastužila i podsjetila da je sve prolazno, i da koliko god mi mislili suprotno, jednoga dana htjeli – ne htjeli stvari će se promijeniti. I to je jednostavno tako.

Baka iz ove priče jednoga se dana po riječima djevojčice počela ponašati pomalo čudno. Počela ju je ispitivati pitanja na koje je inače znala odgovor. A djevojčica je mislila da ju njena baka zeza. S vremenom, djevojčica iz priče shvatila je da se s bakom događa nešto čudno, pa je razgovarala s tatom. On joj je objasnio kako je baka sve starija i da neke stvari više ne može. Te da polako počinje zaboravljati.

Baki je uskoro dugmad na košulji postala prekomplicirana, bojala se da će se poskliznuti u tušu, a zaboravila je i kako točno držati nož za rezanje.

Pogađate.. baka je patila od demencije.. i uskoro, više se nije sjećala ni vlastitog sina…

Volim se smijati s bakom, čak i kada ne zna tko sam. Ja ću uvijek pamtiti tko je ona.

Ne želim vam ispričati baš cijelu priču…ostavljam vam da ju sami istražite i doživite. Obećavam vam da će vas ova slikovnica i rastužiti i razveseliti. Podsjetiti kako vrijeme neumoljivo curi i kako je svaki trenutak, pogotovo kada smo u društvu s našim voljenima dragocjen. Ova slikovnica oduševiti će vas svojim maštovitim ilustracijama, a posebno rečenicama koje vam neće tako lako izaći iz glave. Rečenicama nad kojima se zamislite.

I možda pomislite kako je ovo preozbiljna slikovnica za vaše mališane, ali varate se. Ovo je odlična slikovnica, slikovnica uz koju će dobiti jedan novi uvid u život, i obožavam vidjeti kako teme koje ja možda smatram težim i o kojima ja osobno ne volim pričati, male mudre glavice dožive na jedan poseban način – potpuno lakše i racionalnije, da tako kažem, nego odrasli. Ostavljaju me bez teksta.

Ovo je priča koja govori o demenciji, ljubavi, vremenu i prolaznosti. I ja vam ju od srca preporučam.

 

DOB: 4 +

tvrdi uvez, 32 str.

Autorica: Iva Bezinović – Haydon

Ilustracije: Hana Tintor

Izdavač i cijena: Ibis grafika, 2021. – 100,00kn