KAKO JE ZEKO ZAVOLIO KNJIŽNICU

 

Sjećam se svog prvog odlaska u knjižnicu. Vodio me tata, bila sam toliko ushićena i nisam mogla prestati gledati sve one police pune knjiga. Pune prijatelja koje ću tek upoznati, pustolovina u koje ću tek krenuti. Knjižnica je oduvijek bila mjesto kojem sam se veselila i u koje rado idem i danas. Sama, ili još bolje u društvu svoje djece. 😊

Kada sam vidjela naslov ove slikovnice odmah sam se razveselila i poželjela što prije otkriti u kakvu se to pustolovinu uputio ovaj mali, slatki zeko. Znala sam da će ovo biti dobra priča. Jer ako volite slikovnice i knjige, kako ne bi zavoljeli slikovnicu čija se radnja odvija u mjestu u kojemu one žive. 

Priča započinje odlaskom plišanog zeke i njegove vlasnice, djevojčice Tine u knjižnicu. 

Nalazili su se na nekom novom mjestu. Sjedili su za malim stolom s puno druge djece. Bili su tamo i lijepi plišani medo, bijela mekana maca i raskuštrani ježić kojima je zeko mahnuo i veselo im se nasmiješio. Nasmijana teta sjedila je s njima i pričala im priču držeći u rukama veliku knjigu. Djeca su jako pažljivo slušala. A onda, nakon priče, svi su bojali i svirala je vesela glazba. Zeki je stalno padala bojica pa ga je Tina stavila na stolicu pored sebe.

Nakon zanimljivih aktivnosti u kojima je sudjelovao sa svojom Tinom, Zeko se nađe sam u knjižnici jer ga je Tina u žurbi zaboravila. I unatoč tomu što je Zeko u prvi tren bio uplašen i jako tužan, ubrzo upoznaje simpatičnu knjižničarku koja ga povede sa sobom u svojevrsni obilazak knjižnice. Naime, Zeko je sjedeći na hrpici knjiga koje je knjižničarka vraćala na police otkrio kako postoje svakakve zanimljive knjige, saznao je da u knjižnici postoji i dječji odjel sa slikovnicama, ali i onaj u kojemu se nalaze knjige za odrasle, puno deblje i ozbiljnije. A tu je i studijski odjel i čitaonica tiska. Otkrio je Zeko usput i da se oštećene knjige mogu popraviti te da je knjižnica veliko, čarobno mjesto u kojemu ljudi rado borave i u kojemu se može puno toga naučiti. A poslušao je i priču o Crvenkapici. A što će na kraju biti i hoće li se Tina vratiti po svog zeku, puštam vam da otkrijete sami. 

Kako je zeko zavolio knjižnicu lijepa je, prekrasno ilustrirana priča uz koju će djeca upoznati knjižnicu, jedno od mjesta gdje knjige žive. Vjerujem da svi doma imate svoje kućne biblioteke koje nadopunjavate knjigama i slikovnicama ali djeca moraju naučiti kako postoji još puno knjiga i da ih jednostavno ne možemo imati sve. Ali ih možemo posuditi u knjižnici. A ono što posudimo moramo pažljivo čuvati i vratiti na vrijeme, kako bi i drugi mogli uživati u toj knjizi. 

Ilustracije su me isto oduševile, onako prekrasno dječje, pune boja. 

A kada pročitate slikovnicu, odvojite vremena i malo se poigrajte knjižnice. Uz takvu igru djeca mogu naučiti jako puno toga… Mi smo se kao djeca često igrali knjižnice. Crtali smo one male kartončiće koji su bili umetnuti u svaku knjigu i koje bi knjižničarka umetnula kraj imena onoga tko knjigu posuđuje. Pisali datume posudbe i kada knjigu treba vratiti. Vodili evidenciju o tome koje knjige posjedujemo. Slagali smo ih na police po abecedi, boji, veličini.. popravljali knjigu koja se pomalo oštetila od silnog čitanja, lijepili korice i slučajno poderane stranice. Čitali priče pa nakon toga ih ilustrirali ili smišljali drugačiji kraj. Pustite mašti na volju, igrajte se i uživajte. Razgovarajte. I ako još niste svakako se učlanite u knjižnicu i posudite knjigu. 

Činilo mu se da mu nisu narasle samo uši i oči nego on cijeli da je malo veći i malo hrabriji. Zapravo, bio je siguran da su i sva djeca u knjižnici malo narasla od slušanja bajke. Ne puno. Samo mrvicu, ali jako važnu mrvicu. 

DOB: 4+ 

Uvez: tvrdi

Broj stranica: 32

Autorica: Ivanka Ferenčić Martinčić

Ilustracije: Nikolina Dinješ

Izdavač i cijena: Evenio, 2020. – 109,00kn