U BLIZINI ŽIVI DJEVOJČICA

Ovo je jedna od onih slikovnica koja me svojom naslovnicom toliko privukla i zainteresirala da sam ju pročitala čim nam je stigla. I nakon nje ostala pod velikim dojmom.

Odmah na početku želim vam reći kako ova slikovnica nema lijep i sretan kraj.

I to je mi je skroz u redu. Jer unatoč tomu što volim sretan i veseo kraj u slikovnici, ne mora svaka biti takva. Zašto i bi.. ni u stvarnom životu nije tako, a ovo je jedna od onih životnih, realnih priča koja se na žalost vrlo vjerojatno događa u blizini svakoga od nas.

Mene je ova slikovnica osobno jako dirnula i otkako sam ju pročitala često na nju pomislim i tamo negdje u kutku svoga uma o njoj razmišljam.

A o čemu se u slikovnici uopće radi? Početak vam otkriva sam naslov. Nešto ću vam otkriti ja, a nešto ćete morati sami..

         

U blizini je živjela djevojčica. Sasvim obična djevojčica. Ali zapravo ona nije bila obična, nije bila poput tebe i mene. Barem tako kaže priča. 

U blizini živi djevojčica koja nije lijepa kao ti i ja. Nema plave kovrče. Nema ružičastog konjića. Nitko joj ne govori da je princeza. Na školskom je dvorištu nitko ne zove na igru.

Samo ti i ja. Ponekad.

Kad se igramo princeze, može biti sluškinja. Pomaže nam da odjenemo lijepu odjeću, da pripremimo torte i čaj., da pospremimo dvorac. Čak i kada na moli, ne damo joj da bude princeza. Jer ona nije princeza i točka. Neće biti ni kada odraste. Ne može biti. I gotovo.

Princeze su lijepe i drage, kao ti i ja.  

 

Ovo je priča pisana u obliku dnevnika kojeg vodi jedna obična djevojčica. U njega piše jednom mjesečno, uvijek o svojoj prijateljici i o djevojčici koja živi u blizini. Ta djevojčica, kako saznajemo iz dnevnika, živi u staroj kući, u sobici koju dijeli s bratom i mamom. Ona nije bogata, nema hrpu igračaka, nitko ju ne zove na igru i druženje. Ona je tu negdje, uvijek u sjeni. Ne ističe se i nitko ne mari za nju.

I tako prolaze mjeseci, a djevojčica ostaje neprihvaćena, odbačena od druge djece… sve dok se u rujnu jednostavno više ne pojavi u školi. Djevojčica koja vodi dnevnik u ormariću „nevidljive“ djevojčice pronađe prekrasne crteže. Crteže koje crtaju i ostale djevojčice. Crteže duge i princeza. I tada djevojčica koja vodi dnevnik shvati kako je u blizini živjela djevojčica poput svih ostalih. Da je i ona voljela princeze i maštala. A sada je više nema u njezinu susjedstvu.

 U blizini je živjela djevojčica koje više nema. Sao je još u našim mislima. Nismo je upitale je li uistinu princeza. Ne znamo odakle je došla. Mogle smo ponekad s njom porazgovarati o crnom zečiću. Ili o njezinom bratu. Mogle smo je koji put pozvati na rođendan. Bila je sasvim blizu. U susjednoj ulici. U susjednoj klupi. Na istom satu. S tobom i sa mnom. U staroj kući koje više nema skrivala je čudesno blago. Svoju dugu.

 

Iskreno,  prvi put kada sam čitala ovu slikovnicu sve me nekako stisnulo oko srca. Drugi put su mi i zasuzile oči. Već dugo mi neka slikovnica nije dirnula na ovaj način. Pomalo me podsjetila na Djevojčicu sa šibicama…

A potakla me i na razmišljanje koliko danas takve djece ima. Djece koja su odbačena iz vršnjačkog društva jer nemaju najnovije hit stvari. Igračke, odjeću, gadgetse, stvari koje smo mi kao društvo nametnuli da su must – have, mjerna jedinica za uspjeha i važnost nečijeg društva.

Potpuno krivo.

I zato zaista želim pohvaliti autoricu ove slikovnice – Idu Mlakar Črnič jer nam je darovala ovu priču, priču koja nam može poslužiti kao prekrasna podloga za razgovor s djecom o tome kako ne smijemo suditi čovjeka na temelju materijalnih stvari koje on posjeduje. Koja će nas podsjetiti na to što je zapravo važno u životu. Podsjetiti nas da je važno obratiti pažnju na prijatelja, na njegova djela, na njegov osmjeh, na  to kakva je osoba. Baš ako u Malome princu – one bitne stvari očima su nevidljive. Važno je ono što nosimo u srcu.

Od srca vam preporučam ovu slikovnicu.

 

DOB: 5+

Uvez: tvrdi

Broj stranica: 26

Autorica: Ida Mlakar Črnič

Ilustracije: Peter Škerl

Prijevod: Krešimir Krnic

Izdavač i cijena: Ibis grafika, 2020. – 90,00kn