SVJETLUCAVA RIJEKA

Neko davno, dok je svijet još bio sasvim mlad, a zvijezde se izbrojati mogle postojala je Svjetlucava rijeka. Rijeka je potekla s najvećeg vrha planine na koju se ljudska noga nikada nije popela. Ni neće. Ponekad su vrhovi planina skriveni u oblacima kako bi se dobre vile i vilinski patuljci imali gdje odmarati. Skriveni da ih se ne ometa dok ljubav predu i nečujno je svijetom posipaju.

Svjetlucava rijeka nije bila poput drugim rijeka, potoka, mora i jezera.. ona je bila čarobna u trenucima svitanja dana… i na tome su joj svi zavidjeli. Upravo zbog toga svi su je izbjegavali – jer nisu razumjeli njenu posebnost i moć a svi su ju željeli za sebe.

Ako bi se netko baš tada u Rijeci ogledao, duša mu je postajala veća, srce čistije, a najveća želja bi mu se ostvarila. Kažu da to mogu samo djeca.

Zbog tuđe zavisti Svjetlucava rijeka bila je jako tužna i poželjela je biti obična, biti jednaka kao i drugi. No vulkan iz stijena planine s koje je potekla jako se razljutio kada je čuo za njenu tugu. No stari vulkan bio je mudar i iako ljut, obratio se svim vodama na svijetu i rekao: „Tecite svojim koritima, napojite žedne vodama. Dozvolite sjaju da se ogleda u vama. Istom moru putujete, pod istim nebom postojite. Sve vas isto sunce grije. Ima sjaja u svakome od vas. „

I ovoga puta mora i rijeke su čule i razumjele njegovu poruku. Upravo tada najveće More svijeta reče Rijeci:  „Ne mijenjaj se zbog nikoga. Tvoj sjaj je dio tebe, baš kao što su olujni valovi dio mene. Svatko svoje oznake nosi. Svi smo različiti. Tako treba biti. Teci sjajna kakva jesi, ti si takva stvorena. „

Nakon divne slikovnice Krijesnica koja se zove baš kao ti, očekivala sam da će nova priča iz pera autorice Nataše Jukić biti jednako divna. I nisam se prevarila. Svjetlucava rijeka prekrasna je priča o različitosti i posebnosti svakoga od nas. Ali i o potrebi da tu svoju posebnost ugušimo kako bi se uklopili među druge ljude. I time ugušimo ono najljepše u sebi.

I iako je ponekada zaista teško biti drugačiji jer drugi ljudi to često ne razumiju, zavidni su i na neki način se te posebnosti boje, ne treba se povlačiti, sramiti se ili skrivati. Treba se pokazati u punom svjetlu – jer samo tako ćemo sjati – ako budemo ono što jesmo.

Ovo je zaista posebna i vrlo inspirativan priča, prekrasnih ilustracija, koju vam od srca preporučam. Čitajte ju svojoj djeci, pročitajte ju za sebe. Učite svoju djecu neka istaknu sve svoje različitosti i posebnosti, neka budu ono što zapravo jesu. Jer jedino to je ispravno, jer jedino nas različitost obogaćuje.

DOB: 4+

UVEZ: tvrdi

Autorica: Nataša Jukić

Ilustracije: Dona Tomić