SJEVEROZAPADNI VJETAR

Oduvijek sam voljela bajke i legende, a pogotovo kada su u pitanju bili vilenjaci, vještice i ostala magična stvorenja koja su uvijek bila nedokučiva, virila iz mraka i sjene. Kao dijete vjerovala sam u vile, Djeda Mraza i svu tu čaroliju koja smatram, obogati djetinjstvo. A sada, sada su na mjesto čarolije došle ove čarobne priče i legende koje još uvijek pomalo zagolicaju maštu…. Još kada su pričama dodane predivne, mistične ilustracije genijalnog Zdenka Bašića, slikovnica postaje čarolija za male i velike.

Prvo što upada u oko kada uzmete ovu divotu u ruke su same korice slikovnice. Mene podsjećaju na neku staru bilježnicu koja u sebi krije mnoge tajne. Naslovnica je izrezbarena i nećete moći odoljeti a da ne prođete nekoliko puta prstima po njoj. Srebrna slova, rune koje čine okvir, čarobno drvo s plavim leptirom i ovo biće koje kao da pokušava izaći iz slikovnice potaknuti će vas da što prije u nju zavirite. A onda čarolija postaje još veća.

Jednog jutra zamijesila žena kruh. Kada je tijesto bilo spremno, pošla je zapaliti vatru u krušnoj peći. No kako je plamen žgala, tako se on gasio jer ga je vjetar otpuhivao. 

Pokušavala je više puta, no oganj bi se svaki put pretvarao u dim pod vjetrovitim dahom. Poput neke divlje ptice vjetra bi se obrušio, ugrabio plamen i izletio s njime van kroz dimnjak. 

Sad već ljuta, žena je bila spremna prokleti vjetar u bijesu kada ugleda prizor od kojeg promrznu od straha. 

Za kuhinjskim su stolom stajala četiri stranca. Četiri visoka muška lika, svaki s jedne strane stola. Njihove tamne prodorne oči gledale su je ravno u lice. Sva četvorica obrasla čupavim bradama, prekriveni dugim razbarušenim kosama u kojima je bilo umršeno kojekakvih trava, grana, suhog lišća i svakojakih smeti. Stajali su bosi. Uspravno kao mudraci. Odjeveni u poderane odore koje su visjele s njih u rascijepanim dronjcima koji su ih omatali više nego odijevali. 

Četiri bića potom su sjela za stol, kao da se spremaju za objed.

Preplašena žena je iz straha posegnula za sirovim hljebom, blagoslovila ga i ponudila strancima stavivši ga na stol pred njih. 

Četiri su spodobe razdijelile tijesto i počele jesti tako sirov kruh kao da je pečen. Kada su pojeli, pojave su u miru isčezle kao što su i došle. 

Žena je ostala stajati sama. 

Rekla joj je poslije majka: „ Vidiš, vjetar se nikada ne smije proklinjati ni špotati. On puše i vuče se kroz trnje i kamenje. Gladan i bos. Pod suncem i preko leda. I sam Bog zna otkuda ide i kamo još treba otići. Zato uvijek poštuj vjetar, da ti bude gost.“

Ovim uvodom započinje ova knjiga koja među svojim stranicama sadrži vjetrove priče s obronaka Medvednice i Samoborskog gorja, priče koje su autoru pričale njegove bake, a sada ih je za nas skupio i ilustrirao. Ova knjiga zbirka je sjećanja o pričama iz djetinjstva. Pričama koje nam priča vjetar kojeg smo zaboravili osluškivati..

Svaka stranica obogaćena je čarobnim ilustracijama u kojima se isprepliću fotografije i crtež, a tekst je obično jedna priča o nekom čarobnom biću. Vile, stvori nevidničići, suđenice, mračnak, mala vila đurđevog cvijeća i jagar samo su neka od stvorenja koja se spominju u ovoj slikovnici. Pronaći ćete ovdje i priče o copernicama i tajnama koje se skrivaju u vodi, marku, zimi i tlu..

Svaka od priča posebno je ilustrirana i naprosto ne možete odoljeti čaroliji koja vas uvuče ovo slikovnicu koju morate čitati i gledati ponovo i ponovo.

…o vilinskoj Kosi. Tu sam priču oduvijek volio i ponovo i ponovo slušati. Jer vilinska kosa je posebna i čudesna. Kad vlas padne s viline glave na zemlju, ona dalje nastavlja živjeti i rasti. Kao biljka, pusti korijen i širi se među vlatima trave. A krajem travnja i početkom svibnja počinje cvasti sitnim bijelim cvjetićima. Može se još i danas pronaći na starim livadama ili pašnjacima gdje još ima vila.

Sjeverozapadni vjetar slikovnica je koja se gleda i osluškuje i koju vam od srca preporučam. Vašoj djeci i vama. Ovo je jedna od onih knjiga koja se prenosi generacijama i koju ćete, sigurna sam vrlo radi imati na svojim policama. Priče poput ovih prenose se s koljena na koljeno i uvijek ostaju čarobne i posebne. Sjeverozapadni vjetar daje nam svojevrsan pregled o nekim bićima naših krajeva koje će možda potaknuti vašu djecu, ali i vas da malo pobliže istražite našu mitološku baštinu.

Knjiga je 2012. osvojila nagradu Kiklop za najbolju knjigu u kategoriji za djecu i mlade.

Ja osobno izrazito volim rad genijalnog Zdenka Bašića i jako me veselilo kada sam vidjela da je Planetopija ponovo izdala ovu zbirku priča jer mi je prvo izdanje nažalost promaklo. Ukoliko i vi volite njegov rad, sada je pravo vrijeme da nabavite ovu krasnu slikovnicu. U izdanju Planetopije možete pronaći još jednu njegovu knjigu, naslova Mjesečeve sjene koja je na žalost trenutno nedostupna, no nadam se da će nas ekipa iz Planetopije ponovo razveseliti i izdati novo izdanje i ove knjige.

Na ovom linku možete pronaći i video predstavljanje slikovnice Sjeverozapadni vjetar -
https://www.youtube.com/watch?v=FP51usC4OnE&feature=youtu.be

DOB: 9+

Uvez: tvrdi

Broj stranica: 88

Autor i ilustrator: Zdenko Bašić

Izdavač i cijena: Planetopija, 145,00 kn