Krećemo u vrtić

 

S početkom rujna počinje i nova pedagoška godina što za one najmlađe obično znači polazak u vrtić a za one malo starije polazak u prvi razred. Našim vrtićancima to predstavlja veliku promjenu u životu. Naviknuti na to da ih čuvaju samo roditelji ili netko bližnji u okruženju njihova doma sada će se naći u situaciji kada roditelja nema, tu su sasvim novi ljudi koji će o njima voditi brigu, mnoštvo druge djece (konkurencije), sasvim novi prostor boravka i novi ritam.  Djeci, pa i nama odraslima, ti prvi dani odlaska u vrtić najčešće su vrlo teški. No dobra stvar je to što se djeca zaista vrlo brzo i dobro prilagode i ona početna tuga i strah nestane, a u vrtić se ide s velikim smiješkom. Jer tamo su prijatelji. Tamo se uvijek igra i zabavlja i jako puno toga nauči.

Krećemo s popisom odličnih slikovnica koje možete čitati sa svojom djecom, a koje govore baš o polasku u vrtić i odvajanju od roditelja. S obzirom da ovih dana s roditeljima puno razgovaram o prilagodbi odlučila sam s vama podijeliti i par savjeta kako da djetetu i sebi olakšate te prve dane.

Ako ih već niste čitali, sada je prava prilika da potražite ove divne slikovnice. Izdavačka kuća Evenio u svojoj ponudi ima krasne slikovnice koje obožavamo čitati, osobito u ovom periodu godine. Prva je Moje dobro jutro, slikovnica idealna za djecu koja kreću u vrtić ili prvi razred. Slikovnica je  pisana u smiješnim i vrlo zabavnim stihovima koji su dodatno obogaćeni divnim ilustracijama već nam dobro poznate ilustratorice Jelene Brezovec.  Priča govori o spremanju jedne djevojčice za vrtić i samom dolasku vrtić, a definitivno najbolji trenutak u slikovnici je kada djevojčica ponosno i hrabro ušeta u vrtić, govoreći sama sebi da će sve biti dobro i da će se roditelji po nju vratiti.

Druga slikovnica je Medvjedića je strah ostati u vrtiću, slikovnica iz kompleta terapeutskih slikovnica na temu straha, u kojoj kao što sam naslov kaže čitamo priču o tome kako medvjedić kreće u vrtić i strah ga je tamo ostati. „Mama, ja ne bi išao u vrtić – stalno je ponavljao uplašeni medo“ i jako iznenadio mamu i tatu koji su mislili da će se medi sviđati vrtić u kojem ima puno novih igračaka i njegovih vršnjaka. Tu na scenu stupa odgojiteljica koja pomaže medvjediću priviknuti se na novonastalu situaciju. A roditelji se kao što su i obećali brzo vrate po medu koji se u vrtiću ipak dobro zabavio.

Ovo je slikovnica koja govori o anksioznosti i separacijskom strahu koji se javljaju prilikom djetetova razvoja. Na kraju slikovnice nalaze se odlični savjeti za roditelje koji će im pomoći da bolje razumiju ponašanje svoga djeteta i kako mu pomoći da svoje osjećaje izrazi.

Mišić je tužan jer mu nedostaju roditelji također je terapeutska slikovnica, iz serije tuga, koja govori o osjećaju tuge zbog razdvojenosti od roditelja. U ovoj slikovnici mišić i njegova sestrica odlaze u bakinu kuću gdje trebaju i prespavati. I iako inače uživaju u igri i druženju s bakom i jako joj se vesele, maleni mišić za vrijeme pričanja večernje priče jako se ražalosti jer mu nedostaju roditelji. Baka ga je zagrlila i utješila te mu obećala da će mama i tata doći odmah ujutro i odvesti ih kući.

Ovo je slikovnica koja govori o osjećaju tuge zbog gubitka (ili mogućnosti istog) i  odvojenosti od važnog predmeta ili osobe. Emocionalna potreba za podrškom i utjehom vrlo je važna bez obzira na to da je li djetetov strah racionalan ili ne. Osluhnite svoje dijete i razgovarajte s njim, te mu pružite utjehu.

Iz za kraj, malo o prilagodbi. Ono što je važno napomenuti je činjenica da će svako dijete, s obzirom na svoju posebnost, na prilagodbu reagirati na svoj način. Neka djeca otvoreno negoduju već prvi dan, dok neka djeca otpor pokazuju tek kasnije. Međutim, reakcije koje se u periodu prilagodbe primjećuju kod većine djece su:

• ·         plač pri odvajanju od roditelja,
•            plač tijekom dana (javlja se periodično, takozvane “krize”)
•            odbijanje jela ili spavanja u vrtiću
•                    odbijanje blizine djece ili odgojitelja
•            neprestano hodanje za odgojiteljem
•            plač kod dolaska roditelja
•            odbijanje igračaka, igara, aktivnosti, sadržaja
•             regresija

Nužno je naglasiti i da dužina i tijek same prilagodbe ovise o karakteristikama osobnosti djeteta, dobi djeteta, prethodnom iskustvu pri odvajanju, redovitosti dolaženja te ponašanju roditelja i odgojitelja.

Ono što se roditeljima savjetuje je da pri rastanku s djetetom budete smireni (ne pokazujte svoju zabrinutost ili žalost) te neka rastanak bude brz i kratak, jer dijete koje osjeća roditeljevu nesigurnost i nepovjerenje je i samo nesigurno i nepovjerljivo. Također, dozvolite djetetu da svoju najdražu igračku ili predmet (npr. dekicu mazilicu)  ponese sa sobom u vrtić (biti će mu lakše ako uz sebe ima neki predmet koji jako voli) i svakako upoznajte odgojiteljice s djetetovim posebnostima i navikama. I na kraju ostanite dosljedni u dovođenju u vrtić!

Znam da je je odvajanje od roditelja obično teško za obje strane, bilo je i meni kada je moj mališan krenuo, iako sam znala sve savjete, ali ako budete dosljedni adaptacija zaista vrlo brzo prođe. J

Sretno!