SVJETLO NA PAMUČNOJ STIJENI

                        

Veliki sam fan slikovnica Davida Litchfielda, još otkako sam prvi put čitala slikovnicu Medo i klavir. Njegovim slikovnicama se iznimno veselim i uvijek ostanem zadivljena kako je svaka tako jednostavna, a opet tako snažnih poruka.

Priča započinje djevojčicom koja većinu svoga vremena provodi proučavajući noćno nebo. Pitajući se ima li koga gore? Jesmo li doista sami u svemiru?

Vidite, Helena je pročitala sve o svemiru te o tome kako izvanzemaljci kadikad dolaze na Zemlju i odvode ljude u svojim svemirskim brodovima. Više od bilo čega željela je napustiti Zemlju i poći živjeti među zvijezdama. Stoga je isključivala i uključivala svoju baterijsku svjetiljku.

Helena vjeruje da tamo gore ipak nekoga ima i zato redovito promatra nebo. Velika je zaljubljenica u svemir i često je čitala o tome kako se ponekada svemirci spuste na zemlju u svojim letjelicama i  povedu zemljane sa sobom. Helena je silno željela i sama poći u svemir te je jedne večeri sjela na Pamučnu stijenu i počela paliti i gasiti svoju svjetiljku šaljući signale prema nebu. Odjednom se pred nju spustila velika, šarena letjelica, a iz nje je izašao vrlo neobičan putnik. Nimalo zastrašujući i vrlo prijateljski nastrojen poziva Helenu u svoju letjelicu.


Divno je vidjeti kako je autor ovdje bez ikakvog teksta, samo prekrasnim ilustracijama u 18 kvadratića, uspješno dočarao početak jednog nesvakidašnjeg prijateljstva. I ono što je nabolje, teksta uopće ne manjka. Ilustracija je divno dočarala ovaj trenutak, a čitatelju se otvorila mogućnost da sam osmisli  detalje priče. Helenini izrazi lica slikovito prikazuju kako se one najdublje želje ipak ostvaruju. No tu opet dolazi do preokreta. Potpuno sretna, vidjevši na ekranu svoje zabrinute roditelje, Helena u trenu postaje svjesna da će druženju s novim prijateljem za sada morati doći kraj. Uz obećanje da će se uskoro opet sresti, Helena nevoljko napušta svemirski brod i odlazi svojim roditeljima. Dani, pa i zatim godine, polako su prolazili. Helena je rasla no svog novog prijatelja nije zaboravila i često se vraćala na Pamučnu stijenu u želji za ponovnim susretom. Ali svemirski brod nije se ponovo vratio, a njena želja za njim polako je prešla u opsesiju sve dok ju jedan glasić nije vrati u stvarnost. Riječ „mama“ prenula je Helenu i podsjetila ju da ono najvažnije stoji ispred nje.

Autor nam ovdje pokušava naglasiti koliko je važno živjeti u trenutku, posvetiti se i cijeniti ono što imamo sada i pred sobom. Jer vrijeme brzo prolazi i ne budemo li pažljivi i prisutni oni važni trenuci će proći bez nas.

Djevojčica u slikovnici odlučila je prorijediti odlaske na tu posebnu stijenu i posvetiti se svom sadašnjem životu, no ipak povremeno, sjela bi u šumu i palila i gasila svoju baterijsku svjetiljku. I znate što, njena upornost ponovo se isplatila. Jer stari prijatelj ponovo se vratio.

Kad je Helena postala starica, gotovo je izgubila nadu, kao što je ljudi katkada izgube. Ali, i dalje je rado sjedila na Pamučnoj stijeni te upirala baterijsku svjetiljku u nebo. Isključivala ju je i uključivala…

Kako priča završava ostavljam vam da otkrijete sami. Smatram kako ćete samo tako zaista otkriti ljepotu ove priče. Svjetlo na pamučnoj stijeni slikovnica je koja je još jednom potvrdila ono što sam shvatila čitajući Medu i klavir – da slikovnice genijalnog Davida Litchfielda ostavljaju poseban trag kod čitatelja i da im se imam potrebu neprestano vraćati. Životne istine utkane su u predivne priče za djecu i nas odrasle koji volimo zalutati u ovaj čaroban svijet.


Ovu slikovnicu, kao i sve ostale slikovnice Davida Litchfielda vam zaista od srca preporučam, nećete se razočarati. A sigurno će vas razveseliti informacija da nam je autor pripremio i novi nastavak Mede i klavira kojega s nestrpljenjem iščekujem.

 

DOB: 4+

UVEZ: tvrdi

Broj stranica: 40

Autor i ilustrator: David Litchfield

Prijevod: Aleksandra Barlović

Izdavač i cijena: Mozaik knjiga, 2020. – 69,00kn

Naslov izvornika: Light on Cotton Rock

Primjedbe

Popularni postovi