SLONIĆ PO IMENU JA

Drevni slonovski običaj glasi

da SVAKI slonić mora dokazati

kako je od svih svojih vršnjaka bolji

u nekoj vještini koju će pokazati.

A kad god bi slon mladi dokazao

da u nečem ima posebnog dara,

kralj bi mu dodijelio SLONOVSKO IME.

Tu počast svi žele od svog vladara.

Tako počinje ova slatka slikovnica o malenom sloniću koji se zove JA. A zašto „samo“ JA, pročitajte u nastavku.

Nakon što su svi drugi slonići pokazali svoju posebnu sposobnost u kojoj su upravo oni najbolji, na red je došao uplašeni slonić koji nije znao reći u čemu je najbolji. Maleni slonić Nam – Nam kralju je pokazao nekoliko trikova koje je znao i to je bilo sve. Kralj se razočarao i dosađivao i upitao ga je li to zaista sve što zna, jer ako je, ime koje će dobiti je SLON VELIKA NULA.

Nam – nam je bio jako tužan i odlučio je otići daleko od kuće. Naime on je imao srce od zlata, bio je dobar, darežljiv i blag, te je u oazi pronašao druge prijatelje. Lav, krokodil, majmuni, žirafa, bradavičasta svinja, zebra i ostale životinje čule su njegovu tužnu priču i stali na njegovu stranu, objasnivši mu kako je upravo on, takav kakav je poseban i upravo ON. Odlučili su poći s njim njegovoj kući i objasniti šašavom kralju koliko griješi.

I tako maleni Nam – Nam stane pred kralja i sav uzbuđen kaže da se od danas želi zvati SLON JA! Kralj je bio u šoku jer to ime ne otkriva što zna. I tu možete pročitati meni osobno najdraže rečenice u slikovnici:

„Nije“, reče Nam – Nam, „jer to je ono što jesam.

Možda nisam vješt, bučan ni snažan,

alˈ nekad je najteže biti TI SAM

i znati da si SAM po sebi već dovoljno važan.“

Što se na kraju dogodilo ostavljam vam da pročitate sami.

Nakon divne slikovnice Žirafe plesati ne znaju koja me također oduševila, znala sam da i sa Slonićem po imenu Ja neću ostati razočarana. I nisam. Jako mi se svidio. Priče o tome koliko je važno biti ono što zapravo jesmo uvijek su dobar primjer djeci, a ponekada i nama odraslima. Jer danas, kada je „važno“ imati sve IT stvari i biti kao i drugi,  teško ej djeci objasniti kako je ipak najvažnije biti svoj. Jer ne moramo biti najbrži, najglasniji i slično da bi bili posebni i vrijedni. Svatko je u nečemu naj i upravo ta različitost od drugih čini nas posebnima i važnima. Ova priča uči nas kako nije bit razmetati se i pokazivati nego imati dobro srce, biti pažljiv i brižan, imati empatije i biti prijatelj. I da ponekada oni za koje mislimo da su najsretniji i najvažniji to zapravo nisu.

Od srca vam preporučam ovu slikovnicu. Jednako kao i Žirafe koje plesati ne znaju. Vjerujem da će vam odmah postati jako draga i da će te za njom rado posezati. I nadam se da ćemo u budućnosti moći čitati još ovakvih slikovnica koje nas uče i ostavljaju dirnutima.

Uživajte!

DOB: +3

Uvez: tvrdi

Broj stranica: 32

Autor: Giles Andreae

Ilustrator: Guy Parker – Rees

Prijevod: Ozren Doležal

Izdavač: Profil, 2020. – 69,00kn