Snježna sestra

Sada ću ti ispričati priču o Hedvigi. O tome kako mi je postala najbolja prijateljica i kako sam je izgubio. I o mojoj sestri Jun koje nema, ali je svejedno uz mene.

Za početak moram vam reći kako zaista tražim riječi kojima bi započela pisati o ovoj knjizi. I ono što ću prvo reći je to da me već dugo neka knjiga nije tako dirnula i ostavila onaj tužno sretan osjećaj. Jer u ovoj knjizi, iako je božićna priča, ima i tuge, ali ima i one neopisive sreće i onog čarobnog osjećaja koji nekako najviše osjetimo upravo u ovo doba godine.

Ovo je knjiga koju sam željela pročitati što prije, a opet, trudila sam se čitati ju što sporije , da mi to prvo čitanje potraje što dulje. Ta čarolija kojom ova knjiga pršti toliko je jaka da jednostavno imam potrebu stalno je imati u rukama, listati, čitati, ma jednostavno u njoj uživati.  Samu priču upotpunile su čarobne ilustracije koje pričaju same za sebe, koje morate promatrati i u njima se izgubiti.

Ti sigurno imaš određena očekivanja o tome kako bi Božić trebao izgledati. O tome gdje ćeš biti, što ćete objesiti na božićnu jelku i kako će mirisati i s kime ćeš biti. I sigurno želiš da svake godine bude isto. To sam i ja želio.

A priča ide ovako…. Nekoliko dana prije Badnjaka u Kristianovoj kući i dalje nema nikakvog znaka da se Božić bliži… Nije uvijek bilo tako, nekada je kuća u ovo vrijeme uvijek bila okićena, adventski vijenac veselo je stajao na stolu odbrojavajući nedjelje do Božića, kuća je mirisala po kakau i kolačićima, a cijela obitelj s veseljem je iščekivala najveseliji blagdan. Ove godine, toga nema. Adventski vijenac još neulašteno stoji u podrumu, u kući nema ni jednog ukrasa, Kristijanovi roditelji samo su odjeci nekadašnjih sebe. Ove godine dogodilo se nešto strašno. Kristijanova starija sestra umrla je i njegova obitelj tuguje. Kristianovi roditelji, njegova mlađa sestra i on pate svatko na svoj način i njihov život nikako da se vrati u neki normalni tijek. Svima im neopisivo nedostaje Juni. Vesela, uvijek nasmijana Juni, zauvijek je otišla iz njihovih života.

„Ja obožavam kititi kuću“ rekla je. „Smatram da svaki i najmanji kutak kuće mora biti lijep za Božić, slažeš li se? Božićno pravilo broj jedan: nikada nije dosta Božića. Čak i ormar za kapute u hodniku moram ukrasiti; imam jednog Djeda Božićnjaka kojeg tamo stavim pa, kad otvoriš vrata, makar uzeo nešto dosadno, ipak nećeš zaboraviti da je Božić. Mislim da tako treba i biti. Jer božićno je razdoblje tako lijepo doba godine da se to nikako ne smije zaboraviti.“

Jednoga dana Kristijan upoznaje Hedvigu, veselu, simpatičnu djevojčicu iz koje pršti energija i božićni duh. Djevojčicu koja živi u Vili prozorčića i koja će postati njegova prijateljica. Upoznaje Kristijan i jednog čudnovatog starca, a njihovi živote povezati će upravo blagdanski duh. Čitajući knjigu, polako otkrivate kako jedan bez drugoga neće moći ostvariti svoju jedinu želju ovih blagdana i koliko zapravo utječu jedni na druge.

Ova priča osvojila me na prvu, jako volim Božić i svu njegovu čaroliju, i ove godine mi je Snježna sestra još dodatno uljepšala cijelu ovu atmosferu. Savršena božićna priča i definitivno je odmah postala jedna od najdražih knjiga. Odmah je sjela na policu probranih. Oduševila me tekstom, ilustracijama i cijelom atmosferom koju stvara. Ovo je knjiga o obitelji, o gubitku, o važnosti Božića, o ljubavi, prijateljstvu, o tuzi. Cijeli spektar osjećaja proktan je ovim stranicama i vjerujem da ćete ovu knjigu, jednako kao i ja, čitati puno puta. Sigurno će vam se urezati u pamćenje.

DOB: 10+

Uvez: tvrdi

Izdavač i cijena: Naklada Ljevak , 2018. Zagreb, - 149,00kn

Autorica: Maja Lunde

Ilustratorica: Lisa Aisato

Prevela:Željka Černok