DJEČAK KOJI JE POPLAVIO SVIJET


Ovo je jedna lijepa slikovnica o tuzi. O tuzi koja nas ponekada obuzme, o tuzi koju smo osjećali kao djeca.. ponekad je to bila tuga zbog nečije ružne riječi, ponekada zbog odbacivanja, nemoći ili nečega sličnog.. tuga je opasna kada ju osjetimo i uvijek je puno lakše kada imamo nekoga s kime ćemo ju podijeliti. Tada ona puno brže prođe… Mi odrasli naučili smo nositi se s našim osjećajima, no maleni trebaju pomoć naučiti ih prepoznati i kontrolirati te mi roditelji imamo veliku ulogu u tome. A najbolji saveznik je upravo slikovnica poput ove.

Upoznajte Tihomila. Jednog sasvim posebnog dječaka za kojega su roditelji od trenutka kada su ga upoznali shvatili da su pogodili s imenom. Jer on je bio baš takav - tih i mio. Izrazito emotivan i nježan.

Kada bi ti se smješkao, osjećao si kako te preplavljuje val zadovoljstva kao da te oplakuje topli južni vjetar, a kad je žalovao, želio si plakati do iznemoglosti jer bi te preplavila tuga kao nemirna bura. Nasipi njegovih osjećaja bili su vrlo niski i nije ih mogao zadržati u posudici svojeg srca pa su se stalno prelijevali i zapljuskivali druge.


Njegovi roditelji trudili su se zaštiti ga od svega što bi ga moglo rastužiti ili preplašiti, no s vremenom je stigao trenutak kojega se svi mi roditelji, vjerujem, pomalo bojimo – trenutak polaska u školu. i iako su ga roditelji pripremali za školu i o njoj mu govorili samo lijepe i pozitivne riječi, Tihomil je ubrzo otkrio kako u školi ipak nije sve tako savršeno. Naime jedan dječak primijetio je njegovu pernicu s leptirima i počeo mu se rugati. Iznenađeni Tihomil odmah je zaplakao, a učiteljica ga je vrlo brzo utješila. No to se ponovilo i drugog i trećeg dana… Tihomila su zadirkivali pa je plakao, a učiteljica je polako izgubila strpljenje i dobacila mu da to nisu razlozi za suze. Pogađate, Tihomil je samo počeo plakati još više.

Zamolio je tada Tihomil mamu da više ne ide u školu jer u se tamo stalno plače. Mama ga pogleda, pomiluje ga po kuštravoj kosici i polako mu ponovi, kao da dobro ne čuje: - Moraš ići u školu. sve će biti bolje kad se privikneš.

Međutim Tihomilu u školi nije bilo bolje i nije se mogao priviknuti. I tako je jednoga dana Tihomil otišao na krov i počeo plakati… nije se mogao zaustaviti. Plakao je tako jako da je ubrzo procurio krov na mjestu na kojem je sjedio. Pokušaji nagovaranja na silazak s krova u Tihomilu su izazivali sve veće i veće slapove suza i malo po malo njegove suze izazvale su poplave, podizanje vodostaja rijeka i nevolje koje uz poplavu idu. I tada u priču stiže i čarobni lijek u vidu djevojčice Jane. 

Jana se Tihomilu nije ni obratila nego je sjela podalje od njega i nešto prebirala u ručicama. Tihomil ju je začuđeno pogledao, prestao plakati i sa zanimanjem otišao do nje upitati ju što radi. Jana mu pokaže potrganu narukvicu i oni počnu razgovarati… 

Ubrzo Tihomil shvati da postoje i druge tuge…

Prekrasna mi je ova slikovnica. Toliko lijepo napisana, divnih ilustracija s prekrasnom porukom. Koliko god tuga bila jaka i nepodnošljiva, uvijek je lakše kada se o njoj može razgovarati. I to je poruka koju autorica prenosi djeci. Razgovor i razumijevanje uvijek pomažu. To je poruka koju moramo prenijeti svojoj djeci, naučiti ih da se sve može popraviti, da uvijek postoji izlaz, sunce koje će osušiti našu kišu…

Uživam u ovakvim pričama i ovim putem zaista mora pohvaliti nakladničku kuću Evenio kod kojih možete pronaći prekrasne slikovnice posvećene emocijama.

Moje velike preporuke!

 

DOB: 6+

Tvrdi uvez, 32 stranice

Autorica: Snježana Babić Višnjić

Ilustracije: Marko Pinjuh

Izdavač i cijena: Evenio, 2020. – 119,00kn

Komentari

Popularni postovi