STRKA U GALERIJI SLIKA

Među lijepom hrpicom noviteta Ibis grafike koji su nedavno stigli na našu adresu, našla se ova slikovnica koja me odmah privukla svojim naslovom i ovom simpatičnom ilustracijom naslovnice. Silno sam željela otkriti zašto se ovaj maleni mišić toliko čudi. 

Ova priča započinje jednoga dana kada mišica Šimica odluči odvesti svoga brata Miška Mihovila u galeriju slika. Miško u prvi trenutak krivo čuje svoju sestru i umjesto „galerija“ čuje riječ „Valerija“ što ga podsjeti na tetu koja ga stalno opominje. Šimica mu odgovori kako ne misli na tetu Valeriju nego na galeriju, i tu između njih nastane simpatičan razgovor u kojem Miško Mihovil neprestano ponavlja svoje uopće ne shvaćajući svoju sestru. 

Svi će gledati slike. Ne vrpolji se! Sad čekamo da se upale svjetla. I još ti moram reći da postoje razne slikarske tehnike. Vidjet ćeš ulja i akvarele, vidjet ćeš crteže ugljenom i tušem…

-Čekaj! Zašto sad ulje i što je to drugo? Srdele?

Na posljetku se ipak usuglase, i unatoč nekoliko opasnosti koje stalno vrebaju malene mišiće dođu do galerije slika. No i tamo treba biti oprezan. Jer galeriju posjećuju i ljudi koji baš ne vole sresti miševe, te se oni popnu na visoki korniš i pričekaju da se upale svjetla kako bi mogli krenuti s razgledavanjem slika. Cijelim putem Šimica se jako trudila objasniti bratu sve što vide. I unatoč tome što je je Miško još koji put krivo čuo Šimicu ipak je na kraju naučio što je to akvarel, kako se u slikarstvu koristi tuš i ugljen, što znači pojam mrtva priroda, ulje na platnu i još puno toga. 

Miška se ipak najviše dojmila slika mrtve prirode na kojoj je bio sir, a jako se uplašio mačke koja se nalazila u krilu jedne gospođe. Mišku se učinilo da ga mačka želi pojesti te se u silnome strahu dao u bijeg ne pazeći pri tome vide li ga ljudi ili ne te je izazvao silnu strku i frku među posjetiteljima galerije. I Šimica je potrčala za njim te su odahnuli tek kada su se dokopali sigurnosti svog tavana. No tamo je bila već spomenuta teta Valerija koja ih je izgrdila zbog njihova odlaska u galeriju. 

-Tako dakle, galerija! – započela je teta Valerija i vidjelo se istoga trena da nije dobro raspoložena. – čim sam za tu strku u galeriji čula, odmah sam na tebe pomislila – i tu je teta Valerija Šimicu oštro pogledala. – Ti se uvijek šuljaš po galeriji slika, a sad si još i Miška tamo odvela, znaš li što si učinila? Dok se ne stiša ta galama, teško nama. Nijedan miš ne smije iz svoga stana.  

Na kraju slikovnice otkivamo kako je mišić Mihovil Miško bio puno doživljaja, te da je u galeriji slika ipak nešto i naučio. Nacrtao je jednu veliku, lijepu sliku broda na moru u kojem srdele plivaju, on sjedi na brodu i jede sir. 

Jako mi se svidjela ova slikovnica. Divnih ilustracija (pogledajte samo kako je Šimica moderna mišica), humoristična i edukativna. Tekst i ilustracije su odvojeni i te me i sama slikovnica podsjeća na neku malenu galeriju –  neke ilustracije inspirirane su djelima velikih umjetnika. Zaista sam uživala u njenom čitanju i gledanju ilustracija. Imate moje velike preporuke! 

DOB: 4+

Uvez: tvrdi

Broj stranica: 37

Autorica: Branka Žodan

Ilustracije: Valentina Supanz Marinić