DOLINA MLINOVA

Moram li uopće napominjati činjenicu da sam poželjela knjigu u svojim rukama čim sam vidjela ovu naslovnicu? J Ilustracija naslovnice mi je zasta divna a i sam naziv slikovnice odmah me zainteresirao. Jako volim Valeriu Docampo, argentinsku ilustratoricu koja me osvojila svojom slikovnicom Velika tvornica riječi i nisam ni sumnjala da će i Dolina mlinova biti jednako očaravajuća.

Neću puno pisati o ilustracijama, fotografije nekih stranica možete vidjeti i vjerujem da će vam se svidjeti. Bilo mi je jako teško odabrati stranice za fotkanje, najradije bi objavila cijelu slikovnicu.. svaka stranica je čarobna, i slikom i tekstom.

Priča započinje jednoga dana kada su u Dolinu mlinova stigli Savršeni strojevi. Naravno, kao što i njihovo ime kaže, oni su učinili da je sve postalo savršeno. Stanovnici Doline mlinova mogli su jednim pritiskom gumba pojesti savršenu poslasticu, imati savršenog prijatelja, i postalo je besmisleno željeti.. A bez želja, stanovnici Doline mlinova prestali su i sanjati.. Vjetar je prestao puhati i mlinovi su stali.. Samo tu i tamo još su drijemali skriveni snovi. A među njima i onaj Anin. Ana je bila seoska švelja i otkako su došli Savršeni strojevi obavljala je samo male prepravke..

No svaki put kad zadjene iglu u tkaninu,

ona mašta kako veze čipku od mora,

gumbe od zvijezda, ogrtač od oblaka…

Jedne noći, Ana (koja je u slikovnici ilustrirana naprosto prekrasno u toj svojoj zelenoj haljinici i crvene kose) ugleda Čovjeka Pticu. Diva koji je svake noći pokušavao poletjeti. Sanjao je da leti kao ptica. I tada mu Ana odluči pomoći… Anina želja za pomoći i trud naposljetku učine da se Vjetar ponovo pokrene a Savršeni strojevi stanu. I ono najvažnije, da ljudi Doline mlinova ponovo počnu sanjati.

Kad navečer izađe Mjesec, Savršeni strojevi uspavaju selo. Samo je Ana i dalje budna. Jedne noći ugleda neobičan lik kako se pomalja iz daljine, ondje gdje spavaju mlinovi. Lik Čovjeka Ptice. „Što radiš ovdje?“ upita ga Ana. “Pokušavam poletjeti. Želim plesati s oblacima, vidjeti svijet naglavce!“ odgovori div.

Ova priča mi je zaista prekrasna. Jednako kao i Velika tvornica riječi ima svoju posebnu poruku. Poruku koja nas podsjeća da je u životu najvažnije sanjati i željeti. To je ono što nas pokreće. Jer kako bi znali cijeniti one male, savršene trenutke sreće ako bi svaki bio takav ili barem prividno savršen? Ne bi li onda i oni postali obični? Ili?

 Cijeli tekst je nekako poetičan i zaista sam uživala čitajući ovu priču. A vjerujem da ćete i vi. J

                                                                  

                                                                                                     

DOB: 3+

Uvez: tvrdi

Broj stranica: 36

Izdavač i cijena: Znanje, Zagreb 2017. – 59,90

Autorica: Noelia Blanco

Ilustratorica: Valeria Docampo

Prevela: Mirna Šimat